nazad na priče

«ORADA», ZBIRKA PRIČA,  AGM, Zagreb, 2001.

 
 
  U iznimno produktivnoj stvaralačkoj fazi, Marina Šur Puhlovski javlja se s dvije knjige godišnje. Među knjigama pristiglim u posljednje vrijeme je i zbirka kratkih priča Orada, formalno određenija od ostalih knjiga iz novije produkcije autorice.

Galerija čudaka

Pojavivši se kao djelo između dnevničko-esejističke proze i zapisa s rubova literature, Orada najavljuje povratak klasičnim književnim izričajima. Samopis kojem se autorica prepušta u najnovijim knjigama, u Oradi se koncentrira oko sasvim određene i literarno rijetke teme iznajmljivanja stanova. Rijetke s obzirom na činjenicu da se pripovjedačica pojavljuje u ulozi stanodavca. Međutim, ta joj uloga literarno omogućava susret s galerijom likova koje u život šalje oglas ili poznanstva, a iz života izlaze uglavnom slijedom nesporazuma. Stan je svojevrsna glavna uloga ili uvjetovana činjenica većine priča i jedinstveno, nepromijenjeno mjesto radnje na kojem se tijekom godina okupljaju čudni ljudi kao u vrši ili mreži, a koje njihova stanodavka ne propušta prepoznati kao materijal za čuđenje i zapisivanje.

U stanu se tako kroz godine izmjenjuju biografije koje bi teško bilo okupiti bilo gdje drugo. Možda je tome pridonijela i činjenica ratnih godina u kojima su stan u središtu grada za visoku cijenu mogle iznajmiti samo neke nove pojave koje su se odnekud dovukle. Zajedno s ratom izblendale se iz podstanarstva, poneki i iz grada, u svakom slučaju većinom prestajući biti prolazni putnici određenih i poznatih odnosa unajmljivača i podstanara. Prva i zadnja priča zbirke Orada odudaraju od te cjeline stana kao mjesta radnje. Knjiga započinje naslovnom pričom i u njoj je autorica u ulozi najmoprimca, točnije turist u apartmanu malog dalmatinskog mjesta. Dakle, u situaciji prihvaćanja tuđih prostora, uvjeta, čak i prehrane. Sve to može ostaviti trajne uvrede. To je društvena slika koja se slaže s onim što nastavlja niz priča.

Stanari tuđih života

Kraj knjige duhovit je niz slika ili upravo ono što autorica naslovljava Trač story o osobi koju bi u kontekstu tematike o stanodavcima i podstanarima bilo moguće prepoznati kao podstanara u tuđim životima s pretenzijom i ambicijom glavnog stanara i vlasnika stana. Pod uvjetom da im ostanu stanovi, ali ne i ljudi. Uostalom, stanovi su mjesta po kojima se ljudi rastaču i gube u naplavinama stvari. Iz njih ponekad cure samo glasovi ili buka u koju se pretvaraju snovi o uljuđenim prostorima trajanja. Orada kao cjelina je zbirka u kojoj je između dvije osobne traume smještena slika određenog (ratnog) vremena kroz šaroliku podstanarsku ekipu koja je očijukala s mogućnošću da zagospodari i prostorom i vremenom.

recenzija Grozdane Cvitan, «Zarez», 2002.

 
 
      Priča : Konobari     -->  (PDF)
                     Orada           -->  (PDF)
                     Pljačkaši      -->  (PDF)
( Priča "Pljačkaši" dobila prvu nagradu na natječaju za kratku priču knjižnice grada Karlovca 2001. godine)