Marina Šur-Puhlovski
 
 
 Poezija
 
 
ZATOČENO ZNANJE
 
   (TAJNI ŽIVOT II)
 
PJESME
Stajergraf, 1998.

 

 «Pjesnikinja odaje narav pripovjedača koji želi    sažeti svoj svijet… Poetska zapažanja bilježi s ekspresivnom lakoćom i u pravilu zaokruženom dojmljivom poentom. Takvim se postupkom detektirajući svijet želi oteti stvarnosti, to jest da se ono «zadano» izvrne u idiličnu ravnotežu, i to otvorenih očiju. Njeni su događaji vanjski odslik unutarnjih stanja.»

(Andriana Škunca, na promociji)

…………………………………………………………………………

…»Marina Šur Puhlovski ide neočekivanim, zapravo obrnutim putem, ona pjesmom nastavlja priču, čak je i podnaslov zbirke Zatočeno znanje ispisala kao…. nastavak svoje prethodne zbrke kratkih priča. Možda je pogrešno reći nastavak, to je više povratak prozi iz koje treba izdvojiti neispisano, zatočeno, u proznom kontekstu – sižejno, uvući se stihom u prozne segmente, denuncirati pripovjedni ton i dodati nešto treće, ni prozno ni poetsko, ni epsko ni lirsko…. nazovimo ga međutonom…. propadalištem u postojanje autorstva, osobnog tona, načina pripadnog samo određenoj osobi koja dakako gradi svoj tajni pjesnički život, jezikom one poezije koja bježi od poetizma, ali i svake lažne gradnje, ukrasa, uljepšavanja….
«Zatočeno znanje» zbirka je o svijetu bez ljubavi, zato ni pjesma više ne može biti lirska, osjećajna, osjetljiva, ranjiva. Svojevrsna zastrašujuća rezignacija do koje je čovjek u našem dobu doveden slila se preko ruba stoljeća i dala naslutiti da se baš ništa neće promijeniti, ukoliko se čovjek drugačije ne odredi. Možda prije te promjene treba proživjeti Pad, do Dna».

( Tea Benčić Rimay, dijelovi recenzije iz knjige Pjesme u prozoru).

…………………………………………………………………………

«Poezija Marine Šur Puhlovski … izvire iz svakodnevnog, realnog okružja i prelama se kroz prizmu najdubljih, najintimnijih proživljavanja, neprestano noseći u sebi tanane primisli o smislu postojanja… Upravo zbog toga poezija u ovoj zbirci….fascinira svojim naoko lagodnim, spontanim tijekom, ali i dubinom emocija, snagom gnomskih mudrih izričaja, nad kojima će se zamisliti svaki pozorniji čitatelj… Poruke su jasne, bez nepotrebnih, zaobilaznih opisivanja, a pjesničke slike žive, uvjerljive, stil kazivanja neopterećen bilo kakvim teorijskim umišljajima…Sve to budi radosno uzbuđenje iščitavanja…i smjerokaz je da zavole poeziju i oni koji to još nisu».

(Iz recenzije Rajke Balać, Hrvatsko slovo, 1999.)

                                                                                                                                  Pjesme 

na vrh

 

 

 

 

ŽIVOTOPIS
 
 
ROMANI
 
PRIPOVIJESTI
 
POEZIJA
 
PROZA
 
PUTOPISI
 
ESEJI
 
OSTALO
 
 

 Linkovi